Alergija na lekove predstavlja preteranu reakciju imunološkog sistema na određene medikamente. Kada organizam prepozna supstancu iz leka kao stranu i potencijalno štetnu, aktivira se imunološki odgovor koji može dovesti do različitih simptoma, od blagih osipa do ozbiljnih sistemskih reakcija.
Važno je razlikovati alergiju na lekove od nuspojava i intolerancije. Nuspojave su neželjeni efekti koji se mogu javiti pri uobičajenim dozama leka i predvidivi su na osnovu farmakološkog delovanja. S druge strane, intolerancija podrazumeva neimunološke reakcije, poput gastrointestinalnih smetnji usled nedostatka određenih enzima.
Prema dostupnim podacima, reakcije preosetljivosti (alergije) čine od 5 do 10% svih neželjenih reakcija na lekove. Faktori koji utiču na pojavu alergije na lekove uključuju način primene, trajanje lečenja, dozu i učestalost primene leka.
Alergija na lekove simptomi
Alergijske reakcije na lekove se mogu manifestovati kroz različite simptome, koji variraju u intenzitetu. Neke reakcije su blage i prolazne, dok druge mogu biti opasne i ugroziti život. Simptomi se mogu javiti odmah nakon uzimanja leka ili sa zakašnjenjem od nekoliko sati, pa čak i nekoliko dana.
Osip i reakcije na koži
Osip je jedan od najčešćih simptoma alergije na lekove i može se pojaviti ubrzo nakon primene leka ili sa zakašnjenjem od nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće se manifestuje u vidu urtikarije (koprivnjače) – crvenih, izdignutih mrlja koje izazivaju intenzivan svrab. Osip može biti sitniji, nalik onom kod boginja ili krupniji, sa izraženim crvenilom i otokom.
U nekim slučajevima, osip može biti praćen povišenom temperaturom, osećajem nelagodnosti ili otokom mekih tkiva. Može ostati lokalizovan ili se proširiti na veće površine tela.
Koja je razlika između alergijskog i drugih osipa?
Alergijski osip se često pojavljuje naglo, ubrzo nakon primene leka i najčešće je praćen svrabom. S druge strane, osip izazvan infekcijama je praćen simptomima curenja nosa ili upale grla.
Kontaktni osip se javlja nakon dolaska u dodir sa iritansima (npr. hemikalijama) i obično je ograničen na mesto kontakta, dok se alergijski osip može proširiti na više mesta na telu.
Ukoliko se osip javi nakon primene određenog leka, preporučuje se prekid terapije i konsultacija sa lekarom radi daljeg ispitivanja i utvrđivanja uzroka reakcije.
Respiratorni problemi
Respiratorni simptomi uključuju otežano disanje, curenje iz nosa, kijanje i nadražajni kašalj. Kod težih reakcija može se javiti bronhospazam, što dovodi do suženja disajnih puteva i “sviranja” u grudima. U nekim slučajevima, simptomi nalikuju asmatičnom napadu i mogu zahtevati hitnu medicinsku intervenciju.
Gastrointestinalni simptomi
Gastrointestinalne tegobe, poput mučnine, povraćanja i dijareje, mogu biti deo alergijske reakcije na lekove. Ove manifestacije su često praćene bolom u stomaku i grčevima. U većini slučajeva, simptomi prolaze nakon prestanka uzimanja problematičnog leka, ali u težim slučajevima može doći do dehidracije i poremećaja elektrolita.
Anafilaktički šok
Anafilaktički šok je najteži oblik alergijske reakcije i zahteva hitnu medicinsku pomoć. Simptomi uključuju naglo sužavanje disajnih puteva, otežano disanje, ubrzan i slab puls, pad krvnog pritiska, vrtoglavicu i gubitak svesti. Reakcija se može razviti u roku od nekoliko minuta nakon primene leka. U takvim situacijama, primena adrenalina je neophodna kako bi se sprečile ozbiljne posledice.
Otok (angioedem)
Angioedem predstavlja oticanje dubljih slojeva kože i obično zahvata lice, kapke, usne, jezik i grlo. U težim slučajevima, oticanje može ugroziti disajne puteve i izazvati gušenje. Pored lica, angioedem može zahvatiti i ekstremitete, što dovodi do osećaja zategnutosti i bola.
Koji su lekovi najčešći alergeni?
Određeni lekovi češće izazivaju alergijske reakcije zbog svoje hemijske strukture i načina na koji organizam reaguje na njih. Antibiotici, analgetici i kontrastna sredstva za medicinske preglede nalaze se među najčešćim alergenima. Imuni sistem može prepoznati komponente ovih lekova kao štetne, što dovodi do preosetljivosti i razvoja simptoma alergije.
Faktori koji povećavaju rizik
Pojava alergije na lekove može zavisiti od različitih faktora:
- Doza i učestalost primene. Produžena upotreba određenog leka ili visoke doze mogu povećati verovatnoću razvoja alergijske reakcije.
- Genetska predispozicija. Osobe sa porodičnom istorijom alergija na lekove imaju veći rizik.
- Način primene. Lekovi koji se daju injekcijama ili intravenski češće izazivaju ozbiljne reakcije u poređenju sa oralnim lekovima.
- Prisustvo drugih alergija. Osobe koje su već alergične na hranu, polen ili ubode insekata imaju veće šanse da razviju alergiju na lekove.
Alergija na antibiotik
Najčešće antibiotici koji izazivaju alergijske reakciju su penicilin, cefalosporini, sulfonamidi i makrolidi. Simptomi alergije na antiobiotik mogu varirati od blagih, do ozbiljnih simptoma, a osobe koje su imale reakciju na neki određeni antibiotik bi trebalo da se testiraju kako bi se potvrdila alergija. Reakcija se može manifestovati kroz osip, oticanje i gastrointestinalne tegobe, a u slučaju težih reakcija, uzimanje leka se odmah prekida, a lekar propisuje alternativnu terapiju.
Alergija na penicilin
Alergija na penicilin nastaje kada imuni sistem pogrešno prepozna ovaj antibiotik kao pretnju i aktivira odbrambeni odgovor. Telo proizvodi specifična antitela koja prilikom narednog izlaganja penicilinu izazivaju alergijsku reakciju.
Simptomi alergije na penicilin mogu varirati od blagih do ozbiljnih, a najčešće se javljaju osip i crvenilo, praćeno svrabom. Takođe može doći do otežanog disanja i pojave “sviranja” u grudima. U slučaju pojave težih simptoma, može doći do oticanja usana, lica ili jezika, dok u retkim i najtežnim slučajevima može doći do anafilaktičkog šoka.
Alergija na penicilin kod dece
Alergija na penicilin kod dece se najčešće manifestuje kroz osip i blage respiratorne probleme, a dijagnoza se uspostavlja testiranjem.
Alergija na penicilin test
Provera da li osoba ima alergiju na penicilin se vrši testiranjem na koži, gde se mala količina penicilina ubrizgava pod kožu. Pozitivna reakcija se manifestuje crvenilom i otokom na mestu uboda i potvrđuje sumnju na alergiju. Izostanak reakcije je znak da osoba nije alergična na penicilin.
Alergija na jod
Alergija na jod se obično odnosi na reakcije na kontrastna sredstva koja sadrže jod, a koja se koriste u dijagnostičkim procedurama poput rendgenskog snimanja i CT skeniranja.
Alergija na jod simptomi
Simptomi alergije na jod se mogu manifestovati kroz blaže simptome poput osipa i svraba kože. Od ozbiljnih simptoma, može doći do oticanja lica, grla i problema sa grlom, a u pojedinim slučajevima i do mučnina i povraćanja, koje može izazvati dehidrataciju i pad nivoa elektrolita u organizmu.
Kod pacijenata koji imaju istoriju reakcija na kontrastna sredstva ili poznatu alergiju na jod, nadležni lekar će odlučiti o primeni premedikacije pre snimanja ili upotrebi alternativnih kontrastnih agenasa.
Alergija na andol
Andol sadrži acetilsalicilnu kiselinu i spada u grupu nesteroidnih antiinflamatornih lekova. Andol može da izazove alergijsku reakciju kod osoba sa preosetljivošću na salicilate. Simptomi mogu biti od blagih, do izuzetno teških poput bronhospazma, koji može biti posebno rizičan kod osobama sa astmom. Osobe koje su imale reakciju na andol treba da konsultuju nadležnog lekara.
Alergija na aspirin
Alergija na aspirin se može manifestovati u različitim oblicima, od blagog osipa do ozbiljnih reakcija poput anafilaktičkog šoka. Osobe sa astmom ili hroničnim rinosinusitisom mogu razviti AERD – stanje koje izaziva jake napade astme i oticanje disajnih puteva nakon uzimanja aspirina. Zbog ukrštene reakcije sa drugim NSAIL lekovima (ibuprofen, naproksen), osobama alergičnim na aspirin se savetuje oprez pri uzimanju bilo kojih protivupalnih lekova, uz obaveznu konsultaciju sa lekarom o mogućoj zamenskoj terapiji.
Kako se ispituje alergija na lekove?
Ispitivanje da li je osoba alergična na lekove uključuje kliničku procenu, laboratorijske testove i testove na koži kako bi se potvrdila preosetljivost na određeni lek. O detaljnim načinima o tome kako se ispituje da li je neka osoba alergična na lekove, pogledajte ovde .
Kako se leči alergija na lekove?
Lečenje alergije na lekove zavisi od težine reakcije i vrste simptoma. U većini slučajeva, potrebno je odmah prekinuti uzimanje leka i primeniti terapiju za ublažavanje simptoma.
U situacijama kada je lek neophodan za terapiju osnovnog oboljenja, lekar će preporučiti alternativu koja ne izaziva alergijsku reakciju.
Antihistaminici i kortikosteroidi – kako ublažiti simptome?
Za ublažavanje blagih i umerenih simptoma, poput osipa, svraba i curenja nosa, koriste se antihistaminici. Ovi lekovi blokiraju dejstvo histamina, supstance odgovorne za alergijske reakcije.
Kod težih kožnih reakcija i upalnih procesa, kortikosteroidi se koriste za smanjenje zapaljenja i otoka. Mogu se primenjivati lokalno, u obliku krema i masti, ili sistemski, u obliku tableta ili injekcija, u zavisnosti od intenziteta reakcije.
Reagovanje u slučaju anafilaktičkog šoka – upotreba adrenalina i hitna medicinska pomoć
Anafilaktički šok je najteži oblik alergijske reakcije i zahteva hitnu medicinsku intervenciju. U slučaju anafilaktičkog šoka, neophodna je hitna primena epinefrina (adrenalina) kako bi se sprečile ozbiljne posledice. Epinefrin deluje tako što brzo sužava krvne sudove, podiže krvni pritisak i olakšava disanje.
Osobe sa poznatom sklonošću ka anafilaksiji često imaju kod sebe auto-injektor sa epinefrinom (epipen), koji se koristi u hitnim situacijama pre dolaska medicinskog osoblja.
Desenzibilizacija – šta kada je neophodno uzeti lek na koji postoji alergija?
U situacijama kada je upotreba određenog leka neophodna, a postoji alergijska reakcija, može se sprovesti desenzibilizacija. Ovaj proces podrazumeva postepeno izlaganje malim dozama leka kako bi organizam stekao toleranciju.
Desenzibilizacija se sprovodi isključivo pod nadzorom medicinskog osoblja, u kontrolisanim bolničkim uslovima. Najčešće se koristi kod alergije na penicilin kada ne postoje alternativni antibiotici koji mogu biti bezbedno primenjeni.
Praktični saveti za život sa alergijom na lekove
Osobe sa potvrđenom alergijom na lekove moraju preduzeti određene mere kako bi izbegle potencijalno opasne situacije. Pre kupovine ili uzimanja bilo kog medikamenta, potrebno je konsultovati se sa izabranim lekarom ili farmaceutom. U slučaju hospitalizacije, neophodno je naglasiti medicinskom osoblju da imate alergiju na lekove, kako bi se izabrala odgovarajuća terapija.
Kada je potrebno nositi medicinsku narukvicu?
Medicinska narukvica sa informacijama o alergiji na lekove se preporučuje osobama koje su doživele ozbiljne alergijske reakcije, posebno anafilaktički šok. U hitnim slučajevima, medicinska narukvica omogućava lekarima da brzo identifikuju alergiju i primene odgovarajuću terapiju.
Šta reći lekaru i farmaceutu pri prepisivanju novih lekova?
Prilikom svakog pregleda, potrebno je da lekaru naglasite da postoji potvrđena alergijska reakcija na lekove i kakve simptome imate, kao i koje ste alternativne lekove koristili bez problema.
Pre kupovine leka, važno je da napomenete farmaceutu da postoji alergiju, kako bi se izbegli rizični sastojci.
Nošenje autoinjekcije epinefrina u hitnim situacijama
Osobe koje su već imale teške alergijske reakcije, uključujući anafilaksu, trebalo bi da imaju kod sebe auto-injektor sa epinefrinom. Ova mera predostrožnosti omogućava brzo reagovanje u slučaju ponovne reakcije, pre dolaska hitne pomoći.
Epinefrin se koristi odmah nakon pojave prvih simptoma ozbiljne alergijske reakcije. U slučaju primene epipena, neophodno je što pre potražiti medicinsku pomoć kako bi se sprečile dalje komplikacije.
Izvori:
- Alergija na lekove i druge neželjene reakcije na lekove, Asthma and Allergy Foundation of America
- Epidemiološka studija o neželjenim reakcijama na lekove, British Journal of Clinical Pharmacology
- Alergija na lek, Wikipedia
- Test oslobađanja histamina kod pacijenata sa angioedemom bez urtikarije, Associazione Allergologi Immunologi Italiani
- Uloga histamina u alergijskim bolestima, Journal of Allergy and Clinical Immunology